|
|
Marko Žarić
Prisegnuti tumač i prevoditelj s državnim ispitom Književni prevoditelj Telefon: +49 (0)4298 - 8753
Email: zaric@gmx.net |
|
|
|
Književni prijevodi s njemačkoga na hrvatski
|
||||
| Thomas Glavinic: Ljubav prema remiju Carla Haffnera
Zagreb 2009
Naslov njemačkog izvornika: |
Roman „Ljubav prema remiju Carla Haffnera“ Thomasa Glavinica je psihodrama o životu najznačajnijeg austrijskog šahovskog majstora Karla Schlechtera, koji se u romanu zove Carl Haffner. Roman opisuje vrijeme prijelaza u 20. stoljeće u Beču. Ovaj roman ipak nije životopis, nego predstavlja opis društvenih okolnosti u dunavskoj monarhiji prije i tijekom Prvog svjetskog rata, uklopljen u napetu priču o natjecanju za svjetskog šahovskog prvaka između Emanuela Laskera i Karla Schlechtera. Glavinic priča o prošlosti i sadašnjosti Carla Haffnera, najjačega obrambenog igrača u svijetu šaha, u dvije razine. Njegov junak romana izaziva 1910. Nijemca Emanuela Laskera, stvarnog svjetskog šahovskog prvaka (i stvarnog šogora pjesnikinje Else Lasker-Schüler). Igra se deset partija, pet u Beču i pet u Berlinu, što predstavlja istinski medijski događaj, suprotstavljenu usporednicu između Austrije i Njemačke. Nakon pet odigranih partija u Beču Austrijanac je u vodstvu i treba u Berlinu još samo odigrati neodlučno da bi postao svjetski prvak. No tada ga obuzmu sumnje i on poželi ili biti dostojan svjetski prvak ili to ne postati. Agresivno ulazi u posljednju partiju i zaboravlja na svoje načelo, da je obrana za njega uvijek najbolja obrana, i gubi. Polako pada u zaborav i umire 1918. u Budimpešti od gladi i iscrpljenosti. Knjiga je napisana lako čitljivim stilom, jednostavno i razumljivo, čak i u dijelovima u kojima autor uranja u retrospektivu, kako bi razjasnio događaje u sadašnjosti. Uvijek iznova dolazi do zapleta koji motiviraju čitatelja na traženje objašnjenja i rješenja. Na taj način knjiga čitavo vrijeme ostaje interesantna i napeta. Jedan tekst s omota njemačkog izdanja donosi kratak sažetak zbivanja: „Carl Haffner je u jednu igru uložio svoj život. No zazorno mu je pobijediti. Napetije nego što to ijedna šahovska partija može biti, opisuje Thomas Glavinic borbu za svjetskog prvaka i životnu priču čovjeka, koji je ostao sebi vjeran do smrti“. No ta vjernost sebi za glavni lik romana ostaje tragično bolna. On zna cijenu vlastite upornosti i vlastitog altruizma i prihvaća tu cijenu bez sažaljevanja samoga sebe, uvijek u nastojanju da nikome ne bude na teret. Da takav stav nailazi na nerazumijevanje okoline, postaje u romanu više nego razvidno, no takav stav nikada ne postaje predmetom osude ili odbijanja junaka romana ili njegovih karakternih svojstava. Knjiga na jedan poseban i jedinstven način afirmira pogled „maloga čovjeka“, a da istovremeno ne osuđuje druge društvene slojeve i ne postavlja ih u suprotnost prema pravolinijskom stavu junaka romana. |
Austrijski pisac Thomas Glavinic rođen je 1972. u Grazu. Od 1991. objavio je nekoliko romana, eseja i kratkih priča, pa i radio drama. Dobitnik je ugledne nagrade Friedrich-Glauser-Krimipreis 2002. godine za roman Der Kameramörder, a 2006. godine primio je Österreicher Förderpreis für Literatur. Njegov zadnji roman Night Work gotovo je odmah nakon njemačkog izdanja preveden na engleski (Canongate) i kandidiran za Man Booker Prize. Živi u Beču. |
||||
|
|
||||||
| Daniel Glattauer: Dobar protiv sjeverca
Izdavač: Znanje
Džepno izadnje, izdavač: Znanje Naslov njemačkog izvornika: |
Postoji li u svakodnevicom
zaposjednutoj stvarnosti zaštićenije mjesto za doživljavanje čežnje od
virtualnog prostora? Kod Lea Leike zabunom dospiju e-mailovi jedne njemu nepoznate Emmi Rothner. On joj iz pristojnosti odgovori. A jer Emmi osjeti sklonost prema njemu, ona mu odpiše. Uskoro Leo prizna: „Ludo se zanimam za nju, volim Emmi. No znam također koliko je to zanimanje apsurdno.“ A malo kasnije Emmi prizna: „Vaši su retci i moja rima na njih ono što otprilike čini čovjeka, kakvog zamišljam da bi mogao biti, da jedan takav zaista postoji u stvarnosti.“ Izgleda da je samo pitanje vremena, kada će doći do prvog osobnog susreta, no to pitanje toliko uzbuđuje oboje, da oni odgovor na njega radije još malo odgađaju. Osim toga je Emmi sretno udata, a Leo upravo osjećajno prevladava jednu propalu svezu. I općenito: Hoće li poslani, primljeni i pohranjeni ljubavni osjećaji opstati pred susretom? I što ako da? |
Daniel Glattauer, rođen 1960. u Beču, djeluje od 1985. kao novinar i
autor, a od 1989. piše za dnevne novine Der Standard (sudske reportaže,
feljtone, kolumne). |
||||
|
|
||||||
| Eva-Maria Zurhorst: Volite sebe i nije važno s kim ste u braku
Izdavač: Znanje Naslov njemačkog izvornika: |
„Većina razvoda je suvišna.“ Ovom provokativnom, no isto tako ohrabrujućom tezom, knjiga Volite sebe i nije važno s kim ste u braku postala je u Njemačkoj u vrlo kratkom vremenu bestseler među knjigama s tematikom odnosa. Eva-Maria Zurhorst, koja iz svoga iskustva kao savjetnica za odnose ima osebujan uvid u „rat ruža“ mnogih parova, temeljito raskrinkava očekivanje, da će kod slijedećeg partnera sve biti drugačije. Partnerstvo je za nju jedan jednako zahtjevan kao i isplativ razvojni put. Jedan duboki, prisni odnos je i tamo moguć, gdje je možda već nestala svaka nada. Danas smo se već toliko navikli na konzum i odbacivanje, da osnovni obrazac zamjenjivosti u međuvremenu obilježava i naša partnerstva. Gotovo polovica svih brakova se razvodi, a sklopiti brak dva ili više puta danas nije ništa neuobičajeno. Želja da se za sebe postigne sve najbolje obično je popraćena iluzijom, da se to najbolje treba moći postići bez ulaganja truda. The easy way! A ako jedno partnerstvo to nije donijelo, onda će možda drugo. U tome postoji jedan obrazac, koji Eva-Maria Zurhorst naziva „Boris-Becker-Fenomen“. A taj fenomen nije ograničen samo na poznate tenisače. Temeljem brojnih primjera iz svoje prakse autorica objašnjava gdje je kvaka, ako od početne sreće jednog partnerstva ne ostane puno više osim razočaranja, ljutnje i frustracija. No za autoricu brak zapravo počinje tek kada se partneri sa svoga „sedmog neba“ spuste u svakodnevicu, kada se pojave poteškoće i kada se od njih traži tolerancija i međusobno poštovanje. I stoga dublji smisao braka leži u tome, da u svojem partneru kao u zrcalu dobijemo na uvid svoje mane, kako bismo ih obradili. Na taj način brak može postati mjesto dubokog izlječenja i istinske ljubavi. Filozofi svakodnevice tvrde da je život škola. Ako je to doista tako, onda su intimni odnosi i brak svojevrsno elitno sveučilište. Tu stojite pred najtežim ispitima, tu možete najviše naučiti i rasti - ali i najviše primiti. |
Eva-Maria Zurhorst je novinarka, autorica i vodi jedno psihoterapeutsko
savjetovalište. Ranije je radila za radio i tiskane medije, među ostalim u
Južnoj Africi i Egiptu. Kasnije je postala savjetnica za komunikacije i
prešla raditi u dospodarstvu. Danas redovito izvješćuje u medijima o
pitanjima partnerstva i radi kao savjetnica za odnose i karijeru. |
||||
|
|
||||||
| Michael Winterhoff: Zašto nam djeca postaju nasilnici - Vratimo djeci njihovo djetinjstvo
Izdavač: Znanje Naslov njemačkog izvornika: |
Mala djeca izvan svake kontrole, desetogodišnjaci kojima je poštovanje prema roditeljima i učiteljima nepoznati pojam i strana riječ, 17-godišnjaci koji više nisu sposobni za rad - djecu na vlast? Pogrešan razvoj društva i vlastiti problemi odraslih sprečavaju ograničavajuće i strukturno ponašanje prema djeci i time onemogućuju normalan razvoj njihove psihe. Odrasli nesvjesno preko djeteta kompenziraju vlastite potrebe i time ga onemugućavaju u razvoju za sretnog člana društva. Michael Winterhoff u svojoj iznenađujućoj i ujedno zastrašujućoj analizi predočava tu emocionalnu zloporabu naše djece i dokazuje je brojnim zornim primjerima. Djeca nisu mali odrasli: samo ako se prema našoj djeci ponovo odnosimo kao prema djeci, ona će moći biti sposobna za život u jednom pozitivnom smislu. Ovo je knjiga za sve one koji žele spriječiti da naše društvo jednoga dana počne mrziti svoju djecu... |
Dr. med. Michael Winterhoff, rođen 1955., oženjen je i ima dvoje djece. Medicinu je studirao u Bonnu i od 1988. radi u svojoj vlastitoj ordinaciji kao specijalist za psihijatriju i psihoterapiju djece i mladeži. Težište njegove djelatnosti je aktualna slika stanja psihičkih razvojnih poremećaja u dječjoj i mladenačkoj dobi s gledišta dubinske psihologije. Winterhoff analizira obiteljske sustave također i u ozračju društvenih promjena. Kao socijalni psihijatar stekao je osim toga reputaciju u području službe za mladež. |
||||
|
|
||||||
| Thomas Glavinic: Ubojica s kamerom
Izdavač:
Edicije Božičević
Naslov njemačkog izvornika:
|
Pripovjedač svoju priču donosi u prvom licu. On sa svojom životnom suputnicom provodi uskrsne blagdane kod svojih prijatelja u Štajerskoj. Općem dobrom raspoloženju pridružuje se uveče i televizijski program i u njemu vijest dana: „U tijeku je potraga za jednim čovjekom srednje visine, starim oko 30 godina, koji je dvoje djece u dobi od 7 i 8 godina prisilio na skok u smrt s jednog visokog drveta i taj čin snimao svojom videokamerom.“ To će umorstvo biti glavni sadržaj svih uskrsnih blagdana. Televizija opskrbljuje svoju publiku vijestima i prijenosima uživo. Prikazuju se razgovori s mjesnim uglednicima, predsjednik i papa dobijaju u vijestima svoje mjesto. Ovo insceniranje se u svojoj perverznosti još povećava kada jedna njemačka privatna postaja najavi prikazivanje isječaka iz videozapisa o umorstvu. Medijski spektakl uvukao se i u idilu naša četiri glavna junaka romana. Pored uskrsne užine i sportskih aktivnosti u slobodnom vremenu, uvijek iznova uzimaju daljinski upravljač i prebacuju kanale u pravoj prašumi vijesti. Njihovo ponašanje postaje gotovo apsurdno, kada im prava poplava informacija s televizijskih postaja više nije dovoljna, pa se i sami djelatno uključuju u događaje. Mediji zadaju temu, a mi tomu podređujemo svoj život. To je očiti zaklujučak ove knjige. Za dobar postotak gledanosti doslovno se gazi po mrtvima, a gledatelji vlastitom jagmom za senzacijama podliježu ovoj strategiji. Thomas Glavinic opisuje ovu gotovo bolesnu strast za konzumiranjem jezikom koji gotovo da i ne može biti jednostavniji. Jasno i precizno zapisuje nepojmljiv zločin - a da je to namjera, čini knjigu napetom do posljednje rečenice. |
Austrijski pisac Thomas Glavinic rođen je 1972. u Grazu. Od 1991. objavio je nekoliko romana, eseja i kratkih priča, pa i radio drama. Dobitnik je ugledne nagrade Friedrich-Glauser-Krimipreis 2002. godine za roman Der Kameramörder, a 2006. godine primio je Österreicher Förderpreis für Literatur. Njegov zadnji roman Night Work gotovo je odmah nakon njemačkog izdanja preveden na engleski (Canongate) i kandidiran za Man Booker Prize. Živi u Beču. |
||||
|
|
||||||
| Svenja Leiber: Šipino
Izdavač:
Edicije Božičević |
Šipino: Četiri dače u blizini
oronulog kolhoza. Skupina ljudi, jedan glasovir i jedan plinski štednjak na
brežuljku usred šume, opasane močvarama i jezerima. Jan Riba je pao iz svoga
svijeta i našao se ovdje. Zaključao je svoj ured u Berlinu, sjeo na vlak za
Moskvu i pošao svome prijatelju Viktoru, koji mu želi pokazati rusko ljeto.
Skupa su došli u Šipino, smjestili se na slamarice i uklopili se u život
drugih. To su Vasilij, hiroviti istraživač, lijep poput kakve žene; ćelavi Pavel i mršava Ana. Tolik s glasovirom. Darja, koja u svome jadu šiva haljine, i tajanstvena Lilja, koja poput lahornog duha ulazi i izlazi iz drvenih kućica i sanjari o Moskvi. A čitav Šipino čeka na Mašu, čija sudbina izgleda nerazdvojno povezana s ovim mjestom i njegovim izumiranjem. Svenja Leiber je umjetnica pripovijedanja, kod koje u malo riječi nastaju krajolici, raspoloženja i stanja, i koja svojim figurama zagleda duboko u njihova srca. Šipino je roman jednog upravo čarobnog jezičnog izričaja o traganju za spokojem u jednom nespokojnom vremenu. U knjizi je opisano stanje u Rusiji, koja je u stanju apatije, u raspadu svega, pa i međuljudskih odnosa. Sve staro se urušava i propada, a ništa novo još nije zaživjelo i nema nikakvog prijelaznog razdoblja. Zapravo se ništa ne događa, a ipak se živi, teško, mučno, tek s povremenim iskricama optimizma ili nekakvih iščekivanja čega? - Zapravo opet neizvjesnosti. U takvu sredinu dolazi jedan Nijemac, čiji se život također negdje nasukao, i koji ni sam ne zna tko je, što je i što bi od života mogao očekivati. Njegove rečenice u refleksiji o životu je teško razumjeti, jer su nedorečene, kao što su i njegove misli i njemu samom nedomišljene, pa čitatelju ostavljaju dosta široku mogućnost vlastitog zaključivanja. A ruska duša, ruska priroda ... gruba, često divlja, a onda tako suosjećajna i pitoma. Ako netko očekuje dramatične zaplete i brzo odvijanje radnje romana, ostat će razočaran, jer se vrlo jako izražena dramatika uopće ne odvija „brzopotezno“, jer je ona utkana u trajanje jednog vremena, u kojem gotovo sve postaje irelevantno, u kojem je i tragično umiranje lišeno svake tragike i prihvaća se s jednim duboko u duši ukorijenjenim stavom o nepromjenjivom tijeku života i postojanim fatalizmom. |
Svenja Leiber rođena je 1975. u Hamburgu, odrasla je u Sjevernoj Njemačkoj i živjela neko vrijeme u Saudijskog Arabiji. Studirala je književnost, povijest i povijest umjetnosti u Berlinu i 2003. dobila Književnu nagradu Prenzlauer Berg. 2005. objavljena je njena knjiga pripovjedaka Praskozorja, za koju je 2006. dobila Bremensku poticajnu nagradu, a 2009. nagradu Werner-Bergengruen. Za jedan odlomak iz Šipina nagrađena je 2007. Kranichsteinerovom poticajnom nagradom. S mužem i dvoje djece živi u Berlinu. |
||||
|
|
||||||
| Daniel Glattauer: Svih sedam valova
Pripremljeno za tisak Naslov njemačkog izvornika: |
1.) Poznajete li Emmi Rothner i
Lea Leike? Onda ste znači pročitali Dobar protiv sjeverca, onu neobičnu
ljubavnu priču, u kojoj se dvoje ljudi, koji se nikada nisu vidjeli, preko
e-maila besmrtno zaljube jedno u drugo. 2.) Za Vas je priča o Emmi i Leu završena. Možda. Ali ne za Emmi i Lea! 3.) Smatrate da su zaljubljeni zaslužili barem jedan jedini stvarni susret, a roman novu priliku za drugačiji završetak? Molim lijepo, tu je! 4.) Nemate pojma o čemu je ovdje riječ? Počinjete Svih sedam valova bez predznanja? Nema problema. Sve ćete saznati: Leo Leike se nakon nepune godine dana vraća iz Bostona. Kod kuće ga dočekuju vijesti od Emmi Rothner. Oboje primjećuju da se nisu riješili osjećaja jedno za drugo. Možda bi se zaista jedamput trebali sresti. Leo je doduše u međuvremenu u vezi, a Emmi je još uvijek udata. No kada jedamput šest valova zapljusne obalu, a to ćemo naučiti iz novoga romana Daniela Glattauera, dolazi sedmi val, koji uvijek zna prirediti iznenađenje. |
Daniel Glattauer, rođen 1960. u Beču, djeluje od 1985. kao
novinar i autor, a od 1989. piše za dnevne novine Der Standard (sudske
reportaže, feljtone, kolumne). |
||||
|
|
Jeste li kao nakladnik zainteresirani za objavljivanje ove knjige? Veselim se kontaktu s Vama: zaric@gmx.net | |||||